Udruga je ponovno stavila na raspolaganje tricikl koji je prije dvije godine donirala jednom od svojih članova. Kako mu se u međuvremenu zdravstveno stanje pogoršalo, tricikl mu nažalost više nije bio potreban.

Nedugo zatim, javili su nam se divni roditelji, Mihaela i Mario, s pričom o svom Luki kojem bi ovakav tricikl bio od velike pomoći jer je svoj već prerasao. To nam je bilo sasvim dovoljno da pokrenemo malu akciju – organiziramo prijevoz, triciklu pronađemo novog vlasnika i jednim jednostavnim, ali iskrenim činom razveselimo jedno dijete.

Luka nas je dočekao s osmijehom i toplinom, a uz veselo druženje nazdravili smo novom prijateljstvu – i, naravno, njegovoj novoj “mašini”. Sudeći po osmijehu koji nije silazio s njegova lica, teško je ne osjetiti koliko ovakvi trenuci vrijede.

Danas je udruga još jednom potvrdila smisao svog postojanja – u malim djelima koja nekome znače cijeli svijet.